seksuálnōst

im. ž. G seksuálnosti, I seksuálnošću/seksuálnosti v. spolnost

sȅkta

im. ž. G sȅktē; mn. N sȅkte, G sȇktā/sȅktī skupina ljudi koju ujedinjuju zajednička vjerska uvjerenja, različita od onih koja su općenito prihvaćena u široj zajednici; sin. sljedba

sȅktor

im. m. G sȅktora, I sȅktorom; mn. N sȅktori, G sȅktōrā 1. v. odjel 2. područje čije djelatnosti 3. mat. dio kruga omeđen kružnim lukom i dvama polumjerima

sekularizácija

im. ž. G sekularizácijē pol. 1. oslobođenje države od povezanosti s Crkvom i objavljenom religijom 2. neovisnost svjetovnoga života o vjerskome utjecaju; sin. posvjetovljenje

sȅkulārnī

prid. G sȅkulārnōg(a); ž. sȅkulārnā, s. sȅkulārnō koji ne pripada Crkvi [sekularna vlast]; sin. svjetovni; ant. crkveni, sakralni

sekùnda

im. ž. G sekùndē; mn. N sekùnde, G sekúndā/sekùndī 1. fiz. osnovna mjerna jedinica za vrijeme (s) 2. glazb. interval između prvoga i drugoga stupnja dijatonske ljestvice  kutna ~ mat. mjerna jedinica za kut, tri tisuće šeststoti dio stupnja (“); mala ~ interval koji označuje razmak od jednoga polutona; velika ~ interval koji označuje razmak od dvaju polutonova

sȅkundāran

prid. G sȅkundārna; odr. sȅkundārnī, G sȅkundārnōg(a); ž. sȅkundārna, s. sȅkundārno v. sporedan

sekvòja

im. ž. G sekvòjē; mn. N sekvòje, G sekvójā v. mamutovac

selèkcija

im. ž. G selèkcijē; mn. N selèkcije, G selèkcījā 1. jd. a. ono što je izabrano na temelju određenih kriterija b. biol. prirodni odabir među organizmima, pripadnicima određene vrste, pri čemu preživljavaju oni koji su bolje prilagođeni okolišu c. izbor koga ili čega na temelju određenih kriterija 2. sp. skupina odabranih sportaša koji sudjeluju na natjecanjima [školska ~; državna ~]; sin. reprezentacija

sèlēndra

im. ž. G sèlēndrē; mn. N sèlēndre, G sèlēndrā/sèlēndrī pogr. ružno, zapušteno selo ili manje naselje te grad u kojemu žive malograđani

sèlica

im. ž. G sèlicē; mn. N sèlice, G sȅlīcā zool. 1. a. mn. skupina ptica koje se u određeno doba godine, najčešće zimi, sele na drugo stanište; ant. stanarica b. pripadnik istoimene skupine; ant. stanarica 2. a. mn. skupina riba koje se u određeno doba godine, najčešće zimi, sele na drugo stanište b. pripadnik istoimene skupine

sèlidba

im. ž. G sèlidbē; mn. N sèlidbe, G sèlidābā/sȅlīdbā/sèlidbī mijenjanje boravišta ili stana

sèlidbenī

prid. G sèlidbenōg(a); ž. sèlidbenā, s. sèlidbenō koji se odnosi na selidbu

sèliti

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. sèlīm, 3. l. mn. sèlē, imp. sèli, aor. sèlih, imperf. sèljāh, prid. r. sèlio, prid. t. sȅljen premještati koga ili što s jednoga mjesta na drugo [~ namještaj iz sobe u podrum; ~ roditelje u Split] • sèliti se povr. premještanjem dospijevati s jednoga mjesta na drugo [~ se iz sela u grad]

sèlo

im. s. G sèla; mn. N sèla, G sélā zem. manje naselje s više od petnaest kućanstava u kojemu se većina stanovnika bavi poljodjelstvom

sèlskī

prid. G sèlskōg(a); ž. sèlskā, s. sèlskō v. seoski

sèljāčkī

prid. G sèljāčkōg(a); ž. sèljāčkā, s. sèljāčkō koji se odnosi na seljake; sin. (ruralni)

sèljāk

im. m. G seljáka, V sȅljāče; mn. N seljáci, G seljákā osoba koja živi na selu i bavi se poljodjelstvom

seljàkinja

im. ž. G seljàkinjē; mn. N seljàkinje, G seljàkīnjā žena koja živi na selu i bavi se poljodjelstvom

sèljanin

im. m. G sèljanina; mn. N sèljani, G sȅljānā osoba koja živi u kojemu selu, stanovnik sela

sèljānka

im. ž. G sèljānkē, DL sèljānki; mn. N sèljānke, G sèljānkā/sèljānkī stanovnica sela

seljáštvo

zb. im. s. G seljáštva pov. seljački stalež

sȅmafōr

im. m. G sȅmafōra, I sȅmafōrom; mn. N sȅmafōri, G sȅmafōrā 1. stup sa svjetlosnim signalima koji reguliraju promet na gradskim prometnicama, željezničkim prugama i sl. 2. velika ploča na kojoj se ispisuju rezultati i druge obavijesti o sportskome natjecanju

semàntičkī

prid. G semàntičkōg(a); ž. semàntičkā, s. semàntičkō koji se odnosi na semantiku

semàntika

im. ž. G semàntikē, DL semàntici jez. jezikoslovna grana koja proučava značenje riječi i jezičnih znakova

sèmestar

im. m. G sèmestra, I sèmestrom; mn. N sèmestri, G sèmestārā polugodište na višim i visokim školama, fakultetima i učilištima [ljetni ~; zimski ~]

sènāt

im. m. G senáta; mn. N senáti, G senátā 1. pov. vijeće starješina, sabor najuglednijih građana, najviše državno vijeće u starome Rimu 2. pol. u nekim državama gornji dom parlamenta 3. skup rektora i dekana koji usklađuju upravne i nastavne poslove sveučilišta, najviše upravno tijelo sveučilišta

sȅndvič

im. m. G sȅndviča; mn. N sȅndviči, G sȅndvīčā hladno jelo od šunke, sira, namaza ili kakvih drugih namirnica između dviju kriška kruha ili u pecivu

sȅnf

im. m. G sȅnfa v. gorušica

sènīlan

prid. G sènīlna; odr. sènīlnī, G sènīlnōg(a); ž. sènīlna, s. sènīlno; komp. senìlnijī 1. med., psih. koji u starosti tjelesno i mentalno propada, usporeno razmišlja, ima smetnje pamćenja, sna, vida itd. 2. pren. koji često zaboravlja

senílnōst

im. ž. G senílnosti, I senílnošću/senílnosti 1. med., psih. tjelesna ili mentalna slabost organizma u starijoj životnoj dobi koja se očituje usporenim razmišljanjem, smetnjama pamćenja, sna, vida itd. 2. pren. osobina onoga koji često zaboravlja

sènior

im. m. G sèniora, V sèniore; mn. N sèniori, G sèniōrā 1. pov. a. građanin koji ima između četrdeset i šezdeset godina u antičkome Rimu b. feudalni gospodar, vlasnik zemlje 2. stariji član koje zajednice (npr. sportske, školske, obiteljske i sl.); ant. junior

sèniōrka

im. ž. G sèniōrkē, DL sèniōrki; mn. N sèniōrke, G sèniōrkā/sèniōrkī starija članica koje zajednice (npr. sportske, školske, obiteljske i sl.); ant. juniorka

sèniorskī

prid. G sèniorskōg(a); ž. sèniorskā, s. sèniorskō 1. a. koji se odnosi na seniore, građane koji ima između četrdeset i šezdeset godina u antičkome Rimu b. koji se odnosi na seniore, feudalne gospodare, vlasnike zemlje 2. koji se odnosi na seniore, starije članove koje zajednice (npr. sportske, školske, obiteljske i sl.); ant. juniorski

sentèncija

im. ž. G sentèncijē; mn. N sentèncije, G sentèncījā mudra izreka koja služi kao određeno životno pravilo ili načelo; sin. maksima

sentìment

im. m. G sentìmenta; mn. N sentìmenti, G sentìmenātā pretjeran, tugaljiv osjećaj

sȅntimentālan

prid. G sȅntimentālna; odr. sȅntimentālnī, G sȅntimentālnōg(a); ž. sȅntimentālna, s. sȅntimentālno; komp. sentimentàlnijī 1. koji pretjerano ili plačljivo iskazuje osjećaje [sentimentalan čovjek] 2. koji sadržava nepotrebne ili pretjerano naglašene osjećaje [sentimentalan roman]; sin. slatkast pren., sladunjav

sentimentálnōst

im. ž. G sentimentálnosti, I sentimentálnošću/sentimentálnosti osobina onoga koji je sentimentalan ili svojstvo onoga što je sentimentalno

senzácija

im. ž. G senzácijē; mn. N senzácije, G senzácījā 1. psih. osjetni doživljaj, osjećaj izazvan osjetilima 2. pren. snažan dojam, uzbudljiva vijest, iznenadni događaj koji izaziva veliko zanimanje ili zaprepaštenje javnosti

sȅnzacionālan

prid. G sȅnzacionālna; odr. sȅnzacionālnī, G sȅnzacionālnōg(a); ž. sȅnzacionālna, s. sȅnzacionālno; komp. senzacionàlnijī koji izaziva senzaciju, čuđenje, veliko zanimanje

sȅnzibīlan

prid. G sȅnzibīlna; odr. sȅnzibīlnī, G sȅnzibīlnōg(a); ž. sȅnzibīlna, s. sȅnzibīlno; komp. senzibìlnijī koji je jako osjećajan i osjetljiv; sin. tankoćutan

senzibilìtēt

im. m. G senzibilitéta v. senzibilnost, tankoćutnost

senzibílnōst

im. ž. G senzibílnosti, I senzibílnošću/senzibílnosti osobina onoga koji je senzibilan; sin. (senzibilitet), tankoćutnost

sȅnzor

im. m. G sȅnzora, I sȅnzorom; mn. N sȅnzori, G sȅnzōrā tehn. 1. uređaj koji reagira na promjenu temperature, tlaka, zračenja, brzine i dr. i odgovarajuće promjene pretvara u signale 2. elektroničko osjetilo robota

sȅnzorskī

prid. G sȅnzorskōg(a); ž. sȅnzorskā, s. sȅnzorskō koji se odnosi na senzor

seòba

im. ž. G seòbē; mn. N seòbe, G seóbā 1. kretanje naroda, promjena njegova prebivališta [~ Slavena] 2. zool. periodično mijenjanje staništa životinjskih vrsta zbog osiguranja hrane ili života potomstva [~ ptica]; sin. migracija

sèoskī

prid. G sèoskōg(a); ž. sèoskā, s. sèoskō koji se odnosi na selo; sin. (selski, ruralni)

sèptēt

im. m. G septéta; mn. N septéti, G septétā glazb. 1. glazbeno djelo za sedam solističkih glasova ili instrumenata 2. glazbeni sastav od sedam članova

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga